Kada je povratak u formu nakon trudnoće u pitanju – nema čarobnog recepta. Svaka je žena priča za sebe.
Kada je povratak u formu nakon trudnoće u pitanju – nema čarobnog recepta. Svaka je žena priča za sebe. Na naše zdravlje i izgled nakon poroda utječu brojni faktori. U prvom redu stil života prije i nakon trudnoće, godine, sami tijek trudnoće i poroda, odnosi u obitelji, financijska situacija, zdravlje i karakter bebe te brojni drugi. Baš zato ne volim pametovanja o ženskom tijelu niti univerzalna pravila koja govore o tome kako poslije poroda što prije vratiti nekadašnju liniju. Pa ipak, kad smo već na ovoj temi, ispričat ću vam svoje iskustvo i dati poneki savjet kako se nakon trudnoće osjećati dobro u svojoj koži.
Imam veliku sreću da su moje obje trudnoće rezultirale prekrasnim i zdravim djevojčicama – desetogodišnjom Larom Bornom te osmomjesečnom Iris Lucijom. Bornu sam rodila s 26 godina i tada gotovo nisam imala potrebe razmišljati o povratku u formu. Iako sam tijekom prve trudnoće dobila gotovo 20 kilograma, nakon izlaska iz bolnice, bez problema sam obukla stare uske traperice. U samo par tjedana svi nakupljeni kilogrami su se istopili, nije bilo opuštene kože, nije mi falilo energije – ukratko, život je bio kao u onoj pjesmi – sve je lako kad si mlad. Uz to, beba je noću lijepo spavala, a moja je mama svo svoje vrijeme posvetila brizi za nas dvije; pomagala mi je 24 sata na dan, kuhala je laganu dalmatinsku hranu i omogućavala mi dovoljno odmora.
Naivno sam vjerovala da će i druga trudnoća biti lagana kao prva, ali sam zaboravila da imati 26 i 36 godina baš i nije isto, premda nas ženski časopisi u to uvjeravaju. U drugoj sam trudnoći iza sebe imala pokoji zdravstveni problem, bila sam u startu u lošijoj formi pa je i sama trudnoća bila zahtjevnija. Posljedično, bilo mi je dosta teško vratiti nekadašnju snagu i izgled; zapravo, to je proces koji i danas traje. Srećom, s godinama sam naučila biti strpljiva, kao i jasno prepoznati prioritete. Više nije ni važno hoću li stati u stare traperice, bitno mi je da se osjećam dobro i da, zajedno sa suprugom, imam dovoljno energije za brigu o dvoje djece, poslu i doktoratu.
Trudnoća traje 40 tjedana tijekom kojih se u našem tijelu događaju brojne promjene. Kada osvijestite da se u mjesec, dva nakon poroda ne možete osjećati i izgledati kao prije trudnoće već ste na pravom putu. A na tom putu važan je prvi korak – doslovno i figurativno. Zato ovaj proces započnite laganom šetnjom. Sigurna sam da u blizini kuće imate šetnicu, park ili (vanjski) prostor gdje šetnja može biti ugodna. Hodajte makar pola sata dnevno! I ja sam u počeku samo hodala, naravno u društvu svoje bebe. Neka vas ne plaši zima. Važno je samo da je suho i da bebicu i sebe dobro odjenete i zaštitite od hladnoće. Uz šetnju, lagano se protegnite te napravite pokoji čučanj ili iskorak. Možda će vam se isprva činiti da vas svi gledaju, ali mnogi ljudi u prolazu će vas ohrabriti osmijehom te vas pohvaliti i podržati. Na taj način možete izmijeniti iskustva s drugim rekreativcima. Biti mama često znači nemati dovoljno vremena za prijatelje i druženja. Na ovaj način, spojit ćete ugodno s korisnim.
Zapamtite da je u cijelom procesu izgled najmanji problem – htjeti zauvijek izgledati poput dvadesetogodišnjakinje nije samo neozbiljno, već je i unaprijed izgubljena bitka. Rekreacijom se treba baviti zato da bismo bile zdrave i da bismo se mogle nositi s izazovima majčinstva. Nedavno sam imala prilike razgovarati s našim cijenjenim ortopedom, dr. Stanislavom Peharcem koji mi je ispričao kako žene u Australiji, nakon carskog reza obavezno prolaze fizikalnu terapiju. Ako i vi, kao i ja, spadate u ovu grupu žena, vodite računa o trbušnom zidu, posebno nakon nekoliko sekcija. Naravno, na ozbiljnije vježbanje se ne smijete i nećete baciti odmah po porodu, ali nakon par mjeseci pronađite aktivnost koja će dodatno aktivirati trbušne i leđne mišiće. Nemojte si davati opravdanja za preskakanje vježbanja. Istina je da će vam uz bebu faliti i vremena i volje, a često i novca, ali vježbe o kojima govorim izvode se bilo kada, u svega par kvadrata, uglavnom bez rekvizita, samo sa svojim tijelom.
Rekreacija koja uključuje lagane šetnje i vježbe istezanja idealna je za prve mjesece nakon poroda, nakon kojih ćete možda poželjeti i ozbiljnije trenirati. Postoji dosta oprečnih mišljenja o tome treba li dojiti i baviti se intenzivnijim vježbanjem. Uvijek dajem prednost dojenju, ali s vremenom beba počinje jesti i drugu hranu tako da nakon njenog šestog mjeseca života slobodno vježbajte onako kako volite. Ako si to možete priuštiti, upišite satove joge, čak i ako je nikada ranije niste prakticirati jer će vam vratiti mladenačku gipkost te ćete par sati tjedno uživati u miru i tišini. Ako ste pak nemirniji tip, pokušajte s hard body ili cross fit treninzima, čije segmente također možete izvoditi sami kod kuće, a inkorporirani su i u programu vježbanja kakav promovira tim Aktivne Hrvatske. Pronađite ih na internetu ili se uključite u postojeće grupe. I sama već dva mjeseca, tri puta tjedno, radim po ovakvom programu. Prvih tjedana jedva sam mogla napraviti nekoliko trbušnjaka, a danas već normalno pratim ritam grupe. U vježbanju me podržava i suprug pa najčešće zajedno vježbamo, premda je on u puno boljoj kondiciji od mene. Međutim, čak i u ovakvim slučajevima ne postoji zapreka zajedničkom treningu jer se ista vježba lako modificira s obzirom na stupanj zahtjevnosti.
Svi smo svjesni da je za zdravo tijelo i lijep izgled važna i zdrava prehrana, ali dok god dojite i premalo spavate ne opterećujte se strogim režimima prehrane. Rigorozne dijete nikome nisu donijele ništa dobro. Osobno ih se užasavam i umjesto njih pokušavam promovirati klasičnu mediteransku kuhinju, uz kakvu nikada nećete biti gladni. Ključ je u izbjegavanju procesuirane hrane koja je nutritivno siromašna, ali je zato prepuna praznih kalorija. Jedite jela koja volite, ali se trudite pripremiti ih kući, a ne ih kupiti kao industrijski gotove proizvode. Okrenite se tradicionalnim, sezonskim namirnicama koje su nam na dohvat ruke i čija priprema ne traje dulje od pola sata.
I ono najvažnije – u brizi o bebi, ali i sebi samima, ne libite se tražiti pomoć. Znam, želite biti savršene pa mislite kako su prave majke fokusirane samo na djecu, osluškuju svaki njihov udah, ne propuštaju ni jedan bebin smiješak, same promijene baš svaku pelenu, bla, bla, bla… Nabrojano je obična hrpa floskula. Ne izigravajte patnice ni žrtve i prihvatite da ste bebi najvažnija osoba, ali da, pored vas, dijete treba oca, bake, djedove, ujake, stričeve, tetke, kumove, prijatelje. Dopustite im da uskoče na sat – dva, zamolite ih da budu malo uz dijete dok vi prošetate, odvježbate ili tek popijete kavu u miru i prolistate novine. Volite sebe i ukradite par trenutaka koji će biti samo vaši. Bez tih malih zadovoljstava koja vraćaju osmijeh na umorno lice nikakav rad i trud nemaju previše smisla.