Nedavno sam čitala porazne rezultate američkog istraživanja koje je za cilj imalo ispitati postaju li djevojke sve ranije nezadovoljne svojim izgledom. Kako sam majka dviju djevojčica htjela sam znati odgovaraju li rezultati stvarnom stanju u Hrvatskoj pa sam porazgovarala sa starijom kćerkom i njenim prijateljicama. Možda uzorak nije reprezentativan, ali bila je ovo najbrža empirijska provjera koju sam mogla obaviti.

Kćerkine prijateljice svestrane su desetogodišnjakinje. Nažalost, većina ih je odmah priznala kako sebi nisu lijepe. Bila sam uistinu šokirana – jesam li ja, kao i njihove majke, negdje pogriješila? Jesmo li djecu dovoljno obasipale pažnjom i ljubavlju ili su zbog nedostatka istih postale nesigurne? U glavi su mi se redala brojna pitanja i teorije, ali ni jedan pravi odgovor. Od svojih sam roditelja dobila najljepše emocije s kojima dijete treba rasti i one su me, držim, učinile sigurnom i samouvjerenom osobom. Jednake, ako ne i veće količine ljubavi i pažnje dajem svojoj djeci, a čini mi se da su takvi i drugi roditelji koje poznajem. Mora, dakle, postojati još neki razlog zbog kojeg djevojčice nisu zadovoljne sobom, a nema direktne veze s podrškom roditelja.

Je li moguće da curice već u nježnoj dječjoj dobi osjećaju društveni pritisak za savršenstvom, s obzirom da suvremenom društvu sve osim idealnog nije dovoljno dobro? Upijaju li nesvjesno takve modele ponašanja od nas odraslih?

Ne znam čini li se i vama isto, ali u zadnje vrijeme ne postoji segment ženinog života iz kojeg je isključen imperativ savršenog fizičkog izgleda. Kada smo trudne jedno od prvih pitanja jest – koliko smo dobile kilograma. Kada rodimo, prije nego će nas pitati kako je beba, čut ćete upit – imaš li strije. Prije važne prezentacije, sastanka ili razgovora za posao, nametnut će se dvojba – što obući.

Kada u medijima vide poznatu žensku osobu dežurni komentatori zamijetit će njen stajling ili činjenicu da sigurno koristi botox. Kilogrami, bore, pramenovi, trajni lak, umjetne trepavice, laserske depilacije, japanske obrve, noćni serumi, dnevne kreme, popodnevne maske, silikoni, hijeluroni, fileri, rumenila, sjajila, pushupovi, konturiranje, photoshop i još tisuće pojmova koji su dio industrije ljepote postali su dio svakodnevnog govora. Koriste ih profesorice i liječnice, jednako kao glumice, manekenke, trgovkinje i tajnice.

U vremenu kada nam je emancipacija donijela karijere o kojima su naše pramajke mogle samo sanjati, žene su se izgubile u nepreglednom labirintu održavanja savršenog izgleda i mladosti, uporno odbijajući priznati da je riječ o unaprijed izgubljenoj bitki. U cijeloj priči ne samo da smo zaboravile kakav će to utjecaj imati na naše kćerke, već smo zaboravile na vlastito zdravlje, kako ono fizičko, tako i psihičko.

Ne postoji jednostavno rješenje ovog problema, ali vjerujem da započeti treba s prihvaćanjem  životne filozofije sadržane u sintagmi back to basics. „Reprogramirati“ se nije lako, ali je nužno ako želite imati zdrav, miran i ispunjen život. U takvom životu postaje važno istinski živjeti, a ne zadovoljavati nedostižne ideale ili sudjelovati u ispraznoj i površnoj kulturi javne sreće.

Za početak ispraznite ormare. Hrpa odjeće nije vam potrebna. Kupnjom se ne liječe frustracije nego se samo stvaraju nove. Neka vas ne zavede lažna lakoća življenja fashionistica s društvenih mreža ili stranica sjajnih magazina. Koliko vas god uvjeravali u suprotno, odjeća ne čini čovjeka. Ne morate svijetom hodati u krpama, ali ono što vam stvarno treba je nekoliko pravih, svevremenih komada. Njih će vam najbolje sašiti iskusna krojačica iz kvarta ili neki od domaćih dizajnera umjesto nesretnog radnika u Bangladešu. On ili ona za par desetaka dolara mjesečno danonoćno proizvode brzu modu, opasnu za onoga koji je šije, onoga koji je nosi, kao i za planetu u cjelini.

Nakon ormara očistite kupaonicu. Promislite koliko kemijskih spojeva žene svako jutro, šminkajući se, utrljavaju u lice. Za zdrav ten treba vam stručna kozmetičarka, vašem tipu kože prilagođena prirodna krema i tonik, dovoljno sna i puno tekućine, a ne hrpa dekorativne kozmetike ili nepromišljeni posjet estetskom kirurgu. Ne uštrcavajte olako otrove u čelo i obraze. Čak i da je medicinski potpuno bezopasno, pitanje je kako će tekućine upitna sadržaja na vašem licu izgledati za desetak godina.  

Onda odite do kuhinje. Iz ladica i hladnjaka jednom zauvijek izbacite lošu procesuiranu hranu. Jedite kada ste gladne i to ono što su jele vaše bake, posebno ako je riječ o bakama Dalmatinkama. Neke hrvatske tradicije trebamo što prije zaboraviti, a nekima se, kao što je slučaj s prehranom, trebamo što prije vratiti. Još uvijek imamo šanse na tržnicama kupiti kvalitetno voće, povrće, mahunarke, sir, jaja, perad i ribu. Prehrambena industrija uvjeravat će vas da je ovakva hrana skuplja te neprilagođena brzom životnom ritmu u kojem nema vremena za kuhanje, ali to jednostavno nije istina. Industrijski proizvedena hrana obiluje aditivima i šećerima koji vas stalno čine gladnima pa ovakve hrane trebate sve više i više. Izvorne, neprerađene namirnice bogate su nutrijentima koji vas zaista hrane, a ne pretrpavaju praznim kalorijama. Uz to, ne traže dugu termičku obradu niti stvaraju ovisnost, već pružaju tijelu potrebnu energiju, a nepcu ukusne zalogaje.

Redovito obavljajte kontrolne preglede kod liječnika kojima vjerujete. Posebno pazite na dentalno zdravlje, ali i zdravlje ženskih organa, kako biste, ako to želite, mogle postati majke. Ne zanemarujte simptome bolesti, ali ne umišljajte da ćete umrijeti od obične prehlade. Ne pijte nepotrebne lijekove, posebno one za liječenje duše. Duša se ne liječi tabletama, nego razgovorom, hobijima, umjetnošću, učenjem, pomaganjem drugima, ljubavlju. Volite sebe i svoje bližnje.

Najvažnije – krećite se. Ljudi su stvoreni za kretanje: hodanje, trčanje, penjanje, padanje i ustajanje. Doslovno i metaforički. Ne morate hrliti u zagušljive teretane da biste se kretale. Budite aktivne u svakodnevnom životu, pješačite, izbjegavajte liftove, biciklirajte, poskočite, plešite, živite. Izađite iz kuće. Osjetite vjetar u kosi, blago sunce na obrazima, miris kiše u udahu. Odbacite cigarete i sjedenje u zadimljenim kafićima; olakšajte posao svojim plućima i srcu pa će vam i fizička aktivnost više odgovarati.

Za kraj, oslobodite se loše energije i loših ljudi. Budite dobra osoba, pomozite slabijima i manje sretnima, ne okrećite glavu od nepravde. I stalno idite naprijed. Zastanite samo da svojim i tuđim kćerima kažete kako su predivne i onda kada nemaju savršene crte lica, manekensko tijelo ili sjajnu dugu kosu. Ne zaboravite to s vremena na vrijeme reći i djevojčici u sebi koja možda još uvijek misli da bi bila ljepša i sretnija kada bi izgledala kao neka druga.

Lana Pavić, doktorska kandidatkinja političke teorije
Autorica i voditeljica emisije Zdrav život, HRT